12. 12. 2014.

Vlast je zlatna koka.
Podanici su ćurke i guske.

Ne lipši magarče do zelene trave.
Zalivadili smo celu zemlju.

Pretvorili smo sve u pepeo.
Veće su šanse da vaskrsnemo.

Lako je bilo petsto godina robovati.
Nije to bilo dužničko ropstvo.

Boje naše zemlje najbolje brane
crvene maline, plave šljive i belica pšenica.

Više nema mesta za toleranciju.
Zauzela su ga prazna obećanja.

Čitava galerija političara
u galeriju nikada nije ušla.

U kancelariji za brze odgovore
stavili su me na listu čekanja.

Nisu komšije pobrkali lončiće.
Redovno se sastaju u sudu.

Prikupljena je mala pomoć za poplavljena područja.
Nemamo mi reku prijatelja.

19. 8. 2014.

Građani su nosioci vlasti.
Njima su političari na grbači.

Srbija je velika sila.
Njeni interesi nisu ugroženi nigde u svetu.

To ne bi ni mrtav uradio.
Ne sme za živu glavu!

Kod nas radnici ne dobijaju ni dinara.
Rade za svoj groš.

Naše novo radno vreme je od zvezda do zvezda.
I tako ceo mesec!

Trgovci reklamiraju svoju robu.
Istu robu reklamiraju i kupci.

Za nas je cenzura spas.
Da nije nje katastrofa bi bila veća.

Tapkamo u mestu.
Oko svih pitanja se razilazimo.

Stvari su dobile noge.
Prešle su u tuđe ruke.

Danas se ponovio.
Obukao je odelo od juče.

17. 7. 2014.

Društvo nam je bolesno.
Kriminalce može da uhvati samo grip.

Važan je zakon o radu.
Da radnici znaju koja prava nemaju.

Ostali smo bez poslednjeg dinara.
Neko je sa njim stekao prvi million.

Priča je bajata.
Najviše svežeg novca imaju taze kapitalisti.

Poznaju se banana republike.
Njima veliki igrači postavljaju rampe.

Našli smo svoje mesto u društvu.
Najviše nas ima na ulici.

Osvanula je vest.
Jedna informacija izneta je na sunce.

Mi smo svoje otpevali.
Kriza je postala refren za sve.

Poznati su naši proizvodni odnosi.
Čekamo kad će gazde da oplode novac.

Neki đaci prkose zakonima fizike.
Dobili su prolazne ocene, a nisu ih naučili.

3. 4. 2014.

Podigli smo pravosuđe na viši nivo.
Optužene kazna može stići samo sa neba.

Zaplenjena je velika količina droge.
Svojom upornošću vise plene dileri, nego policajci.

Dok se ne odvoji žito od kukolja,
promena neće biti ni od korova.

Dobio je četiri godine. Vlasti!

Partijska vojska zauzima visoke položaje.
Ona ne pripada armiji nezaposlenih.

Prema Kosovu smo postavili crvenu liniju.
Crvenu, na radost Albanaca.

Ima političara koji se drže kursa.
Osim kursa oni druge škole i nemaju.

U poslu su bili ortaci.
Kriminalac je završio iza rešetaka, a političar na vlasti.

Stanje siromašnih dobija na težini.
Ali prazni džepovi ne mogu da pretegnu.

Proveo sam godišnji odmor kod rodbine na selu.
Omorio sam se kao niko moj.

18. 2. 2014.

Nalazimo se na stranputici.
Dužni smo na sve strane.

Uskraćeni smo da uživamo u radu.
Otuda sve naše muke.

Nama nije potreban smak sveta.
Mi imamo svoj sistem propadanja.

Nastojimo da izvučemo najviše što možemo.
Obično to bude deblji kraj.

Dnevnopolitički interesi
naneli su nam vekovnu štetu.

Pssst! U toku je tiha okupacija.

Kriminalci vole kad sudski predmeti odlaze u arhivu,
a oni ostaju na slobodi.

Od ranije su poznati policiji.
Sa njom su u dobrim odnosima.

Snaga novca utiče
da ne bude sve po sili zakona.

Kultura ne zna za granice.
Opstaje iako je niko ne finansira.



 

14. 1. 2014.

Kartonska naselja se ne grade na divlje.
Sve je pokriveno papirima.

Srbi vole što je otkrivena Amerika.
Od tada oni sve prodaju za šaku dolara.

Nemamo ni žute banke.
Sve smo prodali za šaku zelenih dolara.

U Briselu je predsednik manji od makovog zrna.
U Beogradu je u tome njegova veličina.

Raskinuli smo sa prošlošću.
Svaki dan o tome guslamo.

Otpevali su svoje.
Pogrešno su ga interpretirali.

Očekujemo da nas ogreje sunce
od kadrova koji su završili večernju školu.

Muž ubio ženu, a u komšiluku žena ubila muža.
Postigli smo ravnopravnost polova.

Muškarci misle da su žene sa lepim nogama
uvek u tuđim rukama.

Kažu da u raju nema seksa.
Onda nema ni raja!