30. 11. 2016.

Ugled je poljuljan
onima koji drmaju.


Tamo gde i carevi idu peške,
radnicima u Srbiji nije dozvoljeno.


Dobili smo svoje.
Nije nam ostalo ništa.


Sve su privatizovali.
Sada teraju po svome.


Beda je neophodna.
Da bi do izražaja došao sjaj.


Bore se za golu vlast.
Takve treba skinuti.


Dovoljno je malo zagrebati.
Vidi se ko drpa.


Vođa ne primećuje odliv mozgova.
On je popio svu pamet sveta.


Tehnološke viškove zapošljavamo
izmišljajući nova radna mesta.


Mala bara puna krokodila.
U njoj Srbi treniraju vaterpolo.

24. 11. 2016.

Sirotinja stenje.
Okamenila se.


Demokratska podela vlasti
omogućila im je da uzmu sve bez ostatka.


Do cilja nećemo stići.
Bežimo od svog porekla.


Čitav svet izmišlja nove mašine.
Samo Srbi nova radna mesta.


Narod je u većini.
A odluke većinom donosi manjina.


Novine mogu da uvedu rubriku "Hronika iz pakla".
Ako imaju dopisnika iz Srbije.


Nisu se oni džaba školovali.
Sada znaju šta znači nemati.


Ko bi u knjižari nešto kupio, nema para.
Ko ima para, ne zna šta se u njoj prodaje.


Računaju na nas.
Delimo se bez ostatka.


Vratilo nam se.
Uzeto nam je kao greh.

22. 11. 2016.

Kočić: Ideš li rode?
Njegoš: Naš rod snom mrtvijem spava!


Rodilo je beloj kugi.
O njoj vodimo jalove diskusije.


Zima mi je oko srca.
Velika je omraza među nama.


Vlasti kaplje.
Narod je zavrnula.


Mrtvi će ponovo glasati.
Živi bili pa videli!


Šta je statistčka greška?
Podatak da Srbija ekonomski napreduje.


Zahvalni smo bankama.
Vraćamo im stostruko!


Na poslu nemamo ni trunke odmora.
Radimo za mrvice.


Sve je prevaljeno na radnička leđa.
I pelene da nose!


Zahtevan je to posao.
Zahteva od radnika da ne idu u wc.